Domovina ove biljke je Madagaskar no veoma brzo se udomaćila zahvaljujući svojoj otpornosti. Uz to najčešće cvjeta od ranog proljeća pa sve do kasnog ljeta, crvenim ili žutim cvjetićima. Stabljika je sukulentna, prekrivena sitnim dlačicama, a u razmacima od 3-4 centimetra izrasta trnje, a između njega svijetlozeleni listići.
Treba joj puno svjetla, može izdržati i direktno sunce, suhi zrak, ali ne podnosi previše vode. Ljeti je normalno možete držati vani na balkonu ili ukopanu u vrtu, a na jesen početkom hladnijih dana unesite je u kuću. Po zimi može izdržati u prostoriji s centralnim grijanjem bez problema. Mora se jako paziti na zalijevanje, pogotovo zimi kad miruje, zalijte je malo, tek jednom tjedno kako se korijenova bala ne bi u potpunosti isušila.

Veoma lako se razmnožava reznicama u proljeće. No nemojte ih uzeti od sasvim mlade stabljike, zbog opasnosti od gnjiljenja. Posadite ih u ravnomjernu mješavinu pjeska i zemlje, a nakon nekoliko tjedana, kad je reznica dobro zakorijenjena odrežite vrh (pincirajte) kako bi se počeli stvarati izboji sa strane i tako se polako formirao grm.

Kod presađivanja i uzimanja reznica koristite rukavice jer bijelo mlijeko koje izlazi iz biljke je otrovno.

Ako tokom zime otpadaju lisići, vjrojatno joj je hladno ili se pretjeralo s vodom. No ona veoma lako potjera nove izboje samo je pustite da se prosuši. Nemojte joj često mjenjati položaj jer i to može izazvati otpadanje listova.

Izvor: Cvjetakmali.blog.hr