Guzmanija je epifit što znači da raste na drugoj biljci, najčešće drvetu, a hrani se organskim otpadom koji se skuplja u duplji ili udubini drveta. Tako i kod kuće možete napraviti približno prirodno stanište na nekoj grani ili komadu drveta koji ima rupu. Uzmete komad drveta, obavezno s korom i ako nema prirodne rupe izdubite udubljenje gdje ćete smjestiti biljku. Umotajte korijen guzmanije u vlažne mahovinu, zavežite najlonskim koncem ili tankom žicom kako bi mogli što bolje ugurati u rupu (normalno dio mahovine će viriti iz rupe) čvrsto pritisnite i potom sve zajedno zavežite žicom. Granu ili drvo postavite tako da biljka raste uspravno i okrenuta prema svijetlu. Vlažite korjenovu balu svakih nekoliko dana i redovito prskajte. Normalno možete je držati u vazi koja ne mora biti prevelika, jer ima mali korijen.

Guzmanija ima zelene sabljaste listove koji se blago povijaju i tako čine rozetu iz čije sredina izlaze brakteje koje mogu biti crvene, narančaste ili žute. Cvjetići su sitni i traju samo jedan dan.

Treba je staviti na svijetlo mjesto, zalijevati tokom ljeta 2-3 puta tjedno, a zimi jednom tjedno (u prostoriji s centralnim grijanjem nešto češće) i svakako u sredini biljke neka bude oko 3 cm vode koju promjenite svaka 3 tjedna. Ljeti, a i zimi ako je u prostoriji gdje je suhi zrak prskajte svakodnevno.

Ne treba ih prihranjivati, cvatu samo jednom tokom svog života i tada pored matične biljke potjeraju mladice. Njih je potrebno odvojiti kad biljka počne propadati. Potrebno ja da one stvore svoje korijenčiće, jer inače se neće primiti. Posebno ih posadite da dobijete novu biljku koja će kroz dvije godine ponovo stvoriti cvjetni klas.

Izvor: Cvjetakmali.blog.hr