ugg boots clearancecheap ugg bootsugg boots on saleuggs for cheapcheap uggsugg boots cheapugg boots clearanceCustom NFL Jerseyugg boots cheapcheap uggscheap ugg bootsugg boots on saleuggs for cheap

cheap ugg bootsugg tassel 5835 bootsugg metallic tall 5812 bootsugg classic short 5251 bootsugg classic short 5281 bootsugg classic short 5800 bootsugg classic short sparkles 3161 bootsugg classic tall 5815 bootsugg fox fur 5685 bootsugg jimmy choo 5838 bootsugg classic paisley 5831 bootsugg classic mini 5854 bootsugg bailey button 5803 bootscheap uggs for kidsugg bailey button 5991 bootsugg bailey button fancy 5809 bootsugg bailey button triplet 1873 bootsugg classic short 5825 bootsugg classic fancy 5998 bootscheap uggs for men ugg classic mini 5854 boots cheap uggs for women

cheap uggsugg bailey button miniugg classic short sparklesugg classic cardyugg nightfallugg classic miniugg roxyugg sheepskin cuffugg slippersugg classic tallugg bailey buttonugg bailey buttoncheap uggs for menugg bailey button tripletugg classic shortcheap uggs for kidsugg neumelugg fox fur shortugg classic shortcheap uggs for womenugg bailey button tripletugg classic shortugg classic tall

ugg boots cheapugg sheepskin cuffugg bailey button tripletugg accessoryugg bailey button miniugg gloveugg classic cardyugg boots for menugg earmuffugg classic shortugg classic miniugg classic shortugg classic talluggs for womenugg fox furugg bailey buttonugg ballet flatsugg boots for kidsugg sandalsugg bailey buttonugg sneakersugg bailey button tripletcasualsugg classic shortugg classic tall

Malo o aromatičnim začinima Ispis E-mail

timijan_velika.jpgbijele-jagode.jpgIako smo već pisali o njima, donosimo još jeda članak o aromatičnim začinima koji nam je pripremila naša Vlatka Pavlinić iz vrtnog centra Kalie.

Zašto je timijan nacionalna biljka Češke, pomaže li ulje ružmarina u liječenju ćelelavosti saznajte u ovom članku.

Timijan (Thymus) – majčina dušica
Povjesničari vjeruju da su već drevni Sumerani uzgajali timijan 5000 g. pr. Kr. Oni su prvi otkrili njegova antibakterijska i dezinfekcijska svojstva. Zbog navedenih svojstava koristili su ga kod balzamiranja, kao što su to činili i Egipćani nakon njih. Grci su ga koristili u svojim kupeljima i palili ga u svojim hramovima. Njime su konzervirali voće i vino, a korišten je i kao pčelinja paša za proizvodnju mirisnog meda. Tek su Rimljani proširili timijan Europom- koristili su ga za čišćenje soba od loših duhova, kao začin u jelima i aromu za mnoga pića. Vjerovali su i da timijanov dim tjera škorpione. U srednjem vijeku žene su često poklanjale kitice timijana vitezovima i ratnicima jer vjerovalo se da donosi hrabrost. Također, stavljan je i na lijesove pokojnika jer prema nekim vjerovanjima pomaže pri  siguranom prijelazu u zagrobni život. 


Postoji veliki broj kultivara, raznih boja cvjetova i listova te habitusa rasta. Svi su kultivari otporni na zimu i trajne su biljke. U Hrvatskoj je timijan vrlo rasprostanjen, a odgovaraju mu sunčana, suha čak i malo kamenita mjesta. Sve navedeno čini ga idealnom biljkom za kamenjare.
U sušim područjima preporuča se saditi ga u rano proljeće (tako da se korijenje razraste u novom mediju do pojave prvih suša). Nakon toga podnosi duže periode bez vlage i ne treba ga posebno zalijevati- čak štoviše, pretjerana vlaga može mu naškoditi.
Koristi se dosta u mediteranskoj kuhinji kao začin, a dodaje se povrću, raznim jelima od mesa, paštetama, ribi, salatama, umacima i juhama. Pretpostavlja se da neutralizira jako masna jela.
Timijan je poznat i u biljnoj medicini kao ljekovita biljka i koristi se za pripremanje ljekovitih pripravaka. Nadzemni dio biljke se tijekom cijele godine može koristiti za pripremanje čajeva i napitaka. Čaj od majčine dušice djeluje antibakterijski i spazmolitički, opušta grčeve. Koristi se kod crijevnih i želučanih tegoba, te kod proljeva. Pomaže kod bolesti dišnih organa, jača živce, a liječi bolno grlo i kašalj. Čaj od majčine dušice može se piti i kod neredovitih mjesečnica. Pripremljen u obliku kupke ili obloga koristi se za liječenje kožnih bolesti.
Zbog svih navedenih ljekovitih svojstava Češka je odlučila iskazati počast timijanu i proglasila ga je svojim nacionalnim cvijetom.

Lavanda

Pod imenom lavanda misli se na rod od otprilike 25- 30 vrsta cvjetajućih biljaka. Poznata je zbog svojih aromatičnih svojstava još od vremena  starih Grka. Ime lavanda dolazi od latinske riječi „lava“ što znači prati jer su je Rimljani  često koristili u kupkama. Koliko su Rimljani cijenili lavandu dokazuje podatak da se 0,5 kg cvjetova lavande prodavalo se za tadašnju prosječnu mjesečnu plaću. Upravo su je oni proširili cijelom Europom.
Za vrijeme epidemija kuge u 17. stoljeću, proizvođači rukavica u Francuskoj unutrašnjost rukavica premazivali su lavandinim uljima i, prema njihovoj priči, na taj se način štitili od kuge. Kroz zadnjih nekoliko desetljeća proširila se čak do Australije gdje se uzgaja za proizvodnju parfema.
Lavanda je višegodišnja biljka koja raste u obliku poluloptastog grma visine 40 do 60 cm. Termofilna je biljka i pogoduju joj topli, od vjetra zaklonjeni položaji. Nije izbirljiva u pogledu tla i odlično uspijeva i na plitkom, siromašnom tlu. Otporna je na sušu i zahtjeva mnogo sunca i svjetlosti. Biljka u mirovanju podnosi temperature i do -20 oc, ali neki kultivari lavande trebaju zaštitu od hladnoće, osobito ako su oštrije zime. Kultivare osjetljive na hladnoću najbolje je uzgajati u posudama. Lavandu u posudama treba prije spremanja za zimu prestati zalijevati i dopustiti da se supstrat isuši. U proljeće stabljike koje su smrzle ili propale preko zime treba porezati te ćemo na taj način potaknuti novi rast grma lavande. I ljeti se, nakon cvatnje, lavanda može skratiti, ali ne preporuča se rezati do starog drva.
Najbolji je i najuspješniji način razmnožavanja lavande pomoću reznica. One se uzimaju u proljeće od stabljika koje nisu cvjetale i stavljaju se u supstrat za ukorijenjivanje. Jednom kad se ukorijene, mlade biljke trebaju prezimiti u hladnom stakleniku.
Lavanda se već odavno koristi kao začin u kulinarstvu, a vrlo se često koristi i za ublažavanje simptoma raznih poremećaja. Može se koristiti i list i cvijet biljke, kao čaj ili kao ulje. Lavandin čaj smiruje želudac, smanjuje nadutost i potiče apetit. Umiruje i jača živce, te pomaže kod neuroze, razdražljivosti, depresije, nemira i nesanice.
Ulje lavande se koristi za spriječavanje nesvjestice, grčeva i kolika. Oblozi od čaja lavande ili masaža eteričnim uljem lavanda pomaže kod istegnuća, išćašenja i oteklina, te bolova kod reum, gihta i artritisa. Primijenjeno na desni lavandino ulje ublažava zubobolju, a može se koristi za olakšavanje glavobolje i migrene, te pomaže kod vrtoglavice.
Eterično ulje lavande dezinficira kožu, te pomaže  kod nadražene i upaljene kože, ekcema, lišaja, alergijskog osipa, akna, čireva, psorijaze, opeklina, ozeblina, modrica i hematoma, gljivičnih oboljenja kože, herpesa usnice te uboda i ugriza kukaca. Naneseno na kožu glave, eterično ulje lavande tjera uši.

Ružmarin

Kroz povijest, dim nastao paljenjem ružmarina često se koristio za pročišćavanje zraka u prostorijama gdje su ležali bolesnici. Paljen je i u vjerskim obredima, a i Grci i Rimljani koristili su ga kao svetu biljku i vijencima ispletenima od ružmarina ukrašavali su skulpture u hramovima.
Budući da se smatralo da stimulira pamćenje, grčki i rimski učenici nosili su oko vrata vijence ispletene od grana ružmarina da bi poboljšali akademske rezultate. Tradicionalno, ružmarin se povezuje s vjenčanjem i mladenke nose grančice ružmarina u svojim buketima.
Podrijetlom je iz Male Azije i južne Europe (Mediterana), ali je danas rasprostranjen od Kalifornije do Rusije, Kine i Bliskog istoka. U prirodi često raste blizu morske obale, a po tome je i dobio ime- naime, latinski rosmarinus= morska rosa.
Zimzeleni je grm sa šiljastim srebrno- zelenim listovima i blijedo plavim cvjetovima. Cvjeta u kasno proljeće i rano ljeto. U toplijoj klimi može narasti i do 1,5 m, ali u hladnijim područjima naraste maksimalno do 1 m. Izrazito je aromatična biljka svježeg mirisa sličnog boru.
Postoji više kultivara ružmarina s raznom bojom cvjetova (plava, ružičasta, ljubičasta i bijela). Također, postoje i razlike u boji listova koja varira od tamno zelene do srebrne. Ipak, za korištenje u medicinske i kulinarske svrhe najcjenjeniji je Rosmarinus officinalis (obični ružmarin).
Svježi cvjetni vršci se mogu koristiti za spremanje čaja koji se može piti ili samo grgljati kod infekcija grla i usta.
Parnom destilacijom cvjetova ružmarina dobiva se vrijedno ružmarinovo ulje. Ublažava bol, ima antibakterijsko i fungistatičko djelovanje, poboljšava probavu, a posjeduje i diuretička svojstva. Koristi se za liječenje bolova u mišićima, reumatskih bolova, problema s cirkulacijom, mentalnog umora, celulita, artritisa, prehlada, bronhitisa i pogodan je za suhu, zrelu kožu i akne.
Navodno, ulje ružmarina pospješuje rast kose potičući lučenje ulja folikula vlasi.
Ružmarin se ne bi trebao koristi u trudnoći, kod epileptičara i osoba s visokim krvnim tlakom.

Salvia (Kadulja)

Kao i svo začinsko bilje i kadulja ima dugu i zanimljivu prošlost. Spada u najvrijednije ljekovito bilje, dok je nešto slabije zastupljena kao začin koji se koristi u kulinarstvu. Koristili su je Grci za liječenje tuberkuloze, čireva i zmijskih ugriza, ali puno više važnosti kadulji su pridavali Rimljani. Smatrali su je svetom biljkom i svako branje kadulje bilo je popraćeno posebnom ceremonijom i prinošenjem žrtve, najčešće u obliku hrane. Također, vjerovali su da je konzumiranje kadulje povezano s besmrtnošću. Rimljani su zaslužni i za njeno današnje ime- lat. salvere znači spasiti, izliječiti, a iz toga je očito koliko je bila (i još je) cijenjena kao ljekovita biljka.
Potječe s područja Mediterana, a u prirodi je nalazimo na propusnim, vapnenačkim tlima s puno sunca. Odrasle biljke mogu podnijeti temperaturu i do -15 oC, ali mlade biljke bilo bi poželjno na neki način zaštititi od hladnoće. Nakon cvjetanja, slično kao i kod lavande, potrebno ju je orezati da bi se potaknuo novi rast. Ukoliko uzgajate kadulju u loncu da bi uvijek mogli koristiti svježe listove, dok biljka ne naraste do 20tak cm visine, ne preporuča se trganje listova. Kod rezanja listova ili biljaka ne smije se koristiti željezni nož ili pribor jer kadulja reagira sa željezom.
Kadulja se može konzumirati svježa ili kao čaj, a najbolje ju je brati neposredno prije cvatnje. Svježi listići kadulje posjeduju slično djelovanje kao zubna pasta, a osim toga imaju antiseptičko djelovanje i blagotvorno djeluju na desni. Budući da kaduljin čaj ima jak okus češće se koristi kao vodica za ispiranje usta i grla nego kao napitak. Grkljanje i ispiranje usta kaduljom, osim što čuva zube, spriječava pojavu neugodnog zadaha, liječi upaljeno grlo te dezinficira sluznicu u ustima. Koristi se u liječenju pretjeranog znojenja, prekomjernog slinjenja, tjeskobe i depresije. Ne preporuča se dugotrajno i redovito uzimanje visokih doza napitaka od kadulje jer mogu djelovati štetno. Također, ne preporuča se korištenje trudnicama i osobama sklonima epileptičnim napadajima.

Mažuran (Majoran)

Za sve koje muči stresni način života idealna izbor i dodatak jelima je mažuran. Često se poistovjećuje s origanom zbog svog izgleda no, iako postoje neke sličnosti, ne radi se o istoj biljci. Stari Grci su vjerovali da zeleni dijelovi mažurana namočeni u vino povećavaju ljubavnu moć. Upravo su zbog toga mladence u Grčkoj kitili mažuranovim vijencima. Prema legendi, mažuran je bio biljka bez mirisa sve dok ga Afrodita nije koristila za liječenje rana svog sina te je od njenog dodira dobio specifičan miris timijana, klinčića i kamfora.
Kao i sve mediteranske biljke voli dobro drenirana tla na sunčanim položajima. Od svih navedenih vrsta, najslabije podnosi zimu pa se ne može sa sigurnošću uzgajati u kontinentalnom području bez zaštite od hladnoće. Najbolje je vrijeme za skupljanje listova i grančica mažurana odmah nakon početka cvatnje.
Smiruje nervozu i spušta povišen krvni tlak, a eterično ulje mažurana koristimo kod depresija, probavnih smetnji, glavobolja i migrene. Preporučuje se i osobama koje pate od nesanica. Može se koristiti i kao vodica za ispiranje usta jer ima antiseptičko djelovanje.
U kulinarstvu mirisom podsjeća na bosiljak i timijan, a redoviti je sastojak tuniške, talijanske i portugalske kuhinje. Uspješno se može sušiti i koristiti kao takav. Kod mesa poboljšava apsorpciju hranjivih minerala iz njega, a to svojstvo koristi se još od vremena starih Egipćana. U jelo se dodaje pred kraj kuhanja, a pomaže pri probavi raznih namirnica (npr. grah, kupus i sl.).

Vlatka Pavlinić, dipl. ing. agr; Kalia.com.hr

 
« Prethodna   Sljedeća »
© 2009 VRT.com.hr - SVE za vaš vrt | Web Development by Zarko Maltar