Zimzelene ograde formiraju se sadnjom biljnih sadnica u uzastopnom ili cik-cak nizu na dužini planiranog prostora, sa prekidima za prolaze, vrata ili druge potrebe. U svakom slučaju položaj i pravac žive ograde treba dobro isplanirati kako bi izbjegli situaciju da nam jednog dana predstavlja smetnju u vrtu. Obilježavanje pravca prostiranja buduće grade obavićemo jednostavno pomoću konopca i kolčića, ili još bolje vapnom. On će nam pomoći da pri kopanju i pripremi zemlje za sađenje održavamo približan smjer. Tek pri sadnji biljaka taj smijer ćemo bolje utvrditi konopcem. Priprema zemljišta je jednostavno rečeno kopanje jarka određenih dimezija. Dubina je oko 55 centimetara, ako je zemljište kvalitetno. Jedino ako je zemljište izuzetno siromašno, plitko i nepogodno kao baza za uspješni rast zimzelene ograde, treba kopati i do 30 cm dublje i taj prostor popuniti kvalitetnom zemljom pomješanu sa humusom, stajnjakom ili kompostom kao hranjivu rezervu. |
Opširnije...
|
|
Penjačice pripadaju među one biljke zahvaljujući kojima možemo sakriti brojne nedostatke vrta, a u isto vrijeme njima naglasiti neke vrtne elemente. Glavna im je namjena prekrivanje raznih površina u vrtu i oko njega
Još je od davnina u ovim našim krajevima sadnja penjačica bila uobičajena. Doduše, u prošlosti se kod nas mogla uglavnom pronaći vinova loza, koja se uzdizala uz odrine mnogih vrtova (dvora). Penjačice pripadaju među one biljke zahvaljujući kojima možemo sakriti brojne nedostatke vrta, a u isto vrijeme njima naglasiti neke vrtne elemente. Smještamo ih u najrazličitije dijelove vrta, uz ograde, zidove, pokraj debla kakvog osušenog stabla. Neizostavne su i na balkonima i terasama. Njihova je glavna namjena prekrivanje raznih površina u vrtu i oko njega. Primjerice, pročelje kuće uz koje se uzdiže glicinija u proljeće, kad se okiti brojnim cvjetovima, izgleda zaista sjajno. Osim što njima možemo prekriti određene nedostatke, jednako tako dobro će nam poslužiti i kod izražavanja nekog dijela vrta. Ako u vrtu imate posađeno neko listopadno drvo ili ostatke davno osušenog stabla, uz njih posadite neku od penjačica koje će, nakon što se razrastu, biti vrlo lijep centralni element vrta. Također, imamo li pred kućom terasu, najbolji način na koji možemo povezati unutrašnji i vanjski prostor je podizanje pergole na terasi uz koju se uzdiže neka od penjačica. Među ostalim, penjačicama ćemo daleko ljepše prostor vrta odijeliti od susjednih parcela, no što bi to bilo ako se odlučimo na ograđivanje vrta zidovima. |
Opširnije...
|
|
Albizia julibrissin (Albicija) Domovina: Azija, Afrika, Australija, kultivirana u toplijim krajevima Europe u 18. stoljeću Porodica: Mimosaceae/mimoze
Albizia je vrlo neobično, egzotično, listopadno drvce čija najveća ljepota dolazi do izražaja prilikom cvatnje sredinom ljeta. Cvjetovi su oko 5 cm veliki u promjeru, izraženih prašnika i pojavljuju se u kiticama ružičaste boje, lagano mirišu i u povoljnim uvjetima prekriju čitavu krošnju. U kasnu jesen donosi plodove u obliku mahune do 15 cm duge. Naraste 10 do 15 metara visine, široke je krošnje u obliku kišobrana. Listovi su zeleni, dvostruko perasti s neobičnim obilježjem: noću i kad je oblačno se skupljaju (spavaju).
|
Opširnije...
|
|
Postoji mnoštvo vrsta bambusa, a i spoznaje o njima svakodnevno se mijenjaju. Zato popunjavanje ovih stranica neće biti kratkotrajan posao. Ipak, vrijedi pokušati. Općenito, percepcija bambusa u našim krajevima je da je to tropska biljka, koja se ne može uzgajati u umjerenom klimatskom pojasu. Druga uobičajena zabluda je da je bambus bilo koja trska ili šaš koja raste u blizine vode, i/ili da je to zapravo nekakva vodena biljka.
Što se tiče ovog prvog mišljenja, ono nije sasvim bez osnove, jer mnoge vrste bambusa jesu tropske, ali postoje mnoge vrste bambusa otporne na našu klimu. Što se tiče onog drugog - ne, bambus nije trska. Priča o otpornosti biljaka na klimatske uvjete zapravo nije sasvim jednostavna. Općenito, biljka se smatra otpornom na neku klimu ako u njoj normalno raste i razvija se. U praksi, za umjerena klimatska područja poput Hrvatske, to se najčešće svodi na otpornost na hladnoću, odnosno sposobnost biljke da prezimi. |
Opširnije...
|
|
  Posljednjih godina začinsko i ljekovito bilje sve češće krasi naše vrtove. Razlog tome nije samo korisna upotreba toga bilja, kako ljekovitog tako i kao začina, nego i lijep izgled.
Različite vrste aromatičnog bilja imaju različite potrebe za suncem i tlom. Mediteranske biljke, poput lavande, kadulje, ružmarina, timijana i smilja, vole sunce. Naviknute su na sušu pa ih treba smjestiti na najtoplija i najsunčanija mjesta. Najbolje uspijevaju u siromašnom, pjeskovitom i slabo hranjivom tlu. Lavanda (Lavandula) mali je zimzeleni grm mirisnih i sitnih sivo-zelenih listića te cvjetova karakteristične plave i ljubičaste boje. Sadi se u vrtovima i parkovima, a uzgaja se i plantažno zbog proizvodnje vrlo cijenjenog ulja. Voli suho i sunčano stanište, a sadi se u propusno tlo bogato vapnencem. Guste grmove treba podrezati u proljeće, a i nakon cvatnje. Otporna je i dobro uspijeva u kontinentalnim krajevima. |
Opširnije...
|
|
|
«« Početak « Prethodna 1 2 3 4 5 Sljedeća » Kraj »»
|
Stranice 1 - 5 od 21 |